Bambus je jedna od najstarijih i najsvestranijih biljaka u Kini.

Njegovo latinsko ime je Bambusoideae, a na kineskom se piše 竹 (zhú).

Tijekom više od 6000 godina povijesti, bambus je bio sve – od alata, kuće, mosta, instrumenta, hrane, do simbola mudrosti i snage duha, umjetničke inspiracije. 
U drevnoj Kini bambus se koristio za izradu oružja, košara, namještaja i – što je posebno zanimljivo – ranih oblika papira i zapisa, jer su se u antičko doba tekstovi zapisivali na tankim pločicama od bambusa. Bambus je iznimno otporan i brzo raste – neke vrste narastu i do 90 centimetara dnevno! Sadi se sadnicama ili podjelom korijena, najčešće u proljeće. Voli vlažna, ali propusna tla i dosta svjetlosti. Zahvaljujući snažnom korijenskom sustavu, širi se lako i brzo, često tvoreći guste šume. No, iako je bambus u Kini cijenjen i pažljivo uzgajan, u drugim dijelovima svijeta često se smatra invazivnim korovom. Njegov snažan korijenski sustav može se nezaustavljivo širiti i ugušiti druge biljke, pa čak oštetiti staze, zidove ili cijevi ako se ne kontrolira. U mnogim vrtovima bambus vrlo brzo preuzme cijeli prostor i postane gotovo nemoguće iskorijeniti ga.

Zato se izvan prirodnog staništa preporučuje sadnja bambusa u velikim teglama ili uz korištenje podzemnih barijera koje sprječavaju širenje korijena. Iako izgleda nježno i elegantno, bambus zahtijeva dobru pripremu i redovitu kontrolu – jer inače on upravlja vama, a ne vi njime.
U Kini postoji više od 500 različitih vrsta bambusa, a najpoznatije regije za uzgoj nalaze se u Sečuanu, Hunanu i pokrajini Zhejiang. Posebno su poznate bambusove šume kod grada Yibina, gdje guste šume nalikuju na zelene oceane – prostrane, tihe i očaravajuće.

Nježni bambusovi izdanci stoljećima se koriste u kineskoj kuhinji, a u prirodi ih s jednakim užitkom jedu i pande. Odrasla velika panda može pojesti do 38 kilograma bambusa dnevno, iako prosjek iznosi između 12 i 20 kilograma, ovisno o veličini pande i vrsti bambusa.

Na otoku Putuoshan (普陀山), poznatom kao jednom od četiri svete budističke planine Kine, mjestu gdje Buda Guanyin dolazi na spavanje, raste posebna vrsta bambusa poznata kao "Purpurni bambus" (紫竹, Zǐzhú), koji se katkad naziva i "Tamni bambus". Prema predaji, kada se Guanyin prvi put pojavila na Putuo Shanu kao "božica južnog mora", sklonila se u šumu tamnog bambusa kako bi meditirala. Bambusovi izdanci pocrvenjeli su od njezine svjetlosti i postali ljubičasti – boja koja u budizmu simbolizira mudrost i duhovnu snagu.
Jedna lokalna legenda kaže da je ribar jednom ugledao Guanyin kako stoji na obali okružena purpurnim bambusom. Kad joj je prišao, bambus se zazelenio – znak da je Guanyin prihvatila njegove molitve. Od tada se vjeruje da bambus mijenja boju kao odraz Guanyinine prisutnosti.
Još jedna legenda kaže da je Guanyin koristila mladicu purpurnog bambusa kao štap dok je liječila bolesne. Bambus je dobio ljekovita svojstva pa ga danas hodočasnici dodiruju za blagoslov. Danas, stoljećima kasnije i daleko od kineskih svetih planina, i mi u Hrvatskoj u svoje domove unosimo bambus za sreću, često ne znajući da u njegovoj simbolici i izgledu još uvijek živi odjek starih kineskih vjerovanja – da bambus donosi zaštitu, zdravlje i blagoslov onima koji ga čuvaju u svojem domu. Ako planirate posjet Putuoshanu, tražite bambus uz staze prema hramu Puji – tamo je najljepši! 

U kineskoj tradiciji bambus je živa metafora za idealan karakter. Zajedno s borom (松, sōng) i šljivom (梅, méi) čini „Tri prijatelja zime“ (岁寒三友, suìhán sānyǒu), koji simboliziraju izdržljivost, dostojanstvo i nadu u teškim vremenima. Ove tri biljke predstavljaju snagu duha jer preživljavaju i zadržavaju ljepotu tijekom zime – doba kada sve ostalo vene. Bambus, koji se savija, ali ne lomi, simbolizira skromnost, izdržljivost i moralnu čvrstoću. Bor ostaje zelen i snažan čak i pod snijegom, a šljiva procvjeta prva, često još pod mrazom, pa se u filozofiji slavi kao simbol hrabrosti, obnove i nade.

Konfucije je vjerovao da bambus uči čovjeka hrabrosti i ustrajnosti. Ta tri stabla zajedno simboliziraju iskreno prijateljstvo koje ne slabi ni u teškim vremenima. Zato su „tri prijatelja zime“ čest motiv u tradicionalnom kineskom slikarstvu, posebno u pejzažima oslikanim tušem. Oslikavali su ih i pjesnici i kaligrafi, slaveći njihovu simboliku u stihu i potezu kista.
Taj motiv nije ostao samo u umjetnosti – postao je omiljen i na ukrasnim predmetima, posebno na onima od žada, gdje predstavljaju dugovječnost i vrlinu. Također se pojavljuju na držačima za kistove, kutijama za tuš, vjetrokazima, a osobito na porculanu: šalice, tanjuri i vaze često prikazuju bor, bambus i šljivu isprepletene u elegantnim kompozicijama. Motiv se proširio i izvan Kine – prvo u Japan, a od 18. stoljeća ga prepoznaju i europski proizvođači porculana, koji su ga uvrstili u vlastite dekore. 
Bambus je čest motiv u kineskoj kaligrafiji i slikarstvu. U tradiciji kineske slike tušem, bambus se crta kao simbol snage u jednostavnosti, a istodobno podvlači prirodnu ljepotu koja je prisutna u svakom dijelu života. Slikanje bambusa postalo je mjerilo umjetnikove vještine i karaktera – potez kista morao je biti istodobno precizan i spontan, baš kao što bambus raste slobodno, ali uz jasno strukturiranu formu. On je biljka koja s nevjerojatnom lakoćom zadovoljava različite funkcije, od praktičnih do duhovnih, a njegova simbolika i funkcija ostaju ključne u oblikovanju kineske kulture kroz mnoga stoljeća. 

Pjesnici poput Li Baya hvalili su njegovu „čistoću zvuka“ – šuštanje listova na vjetru smatralo se najprirodnijom muzikom. Wang Wei (王維, 699. – 759.) bio je jedan od najvažnijih pjesnika i slikara dinastije Tang, poznat po povezivanju budističke misli, prirode i umjetnosti u jedinstvenu estetsku cjelinu. Često je spajao umjetnost slikanja i pisanja, a u zbirci poezije nalaze se i pjesme inspirirane bambusom. Njegova pjesma „Pjesme bambusovog vrta“ (竹里館詩, Zhúlǐguǎn shī), koja se također prevodi kao „Paviljon u bambusu“, „U bambusovoj šumi“ ili „U bambusovom paviljonu“, nastala je tijekom njegovog povlačenja iz javnog života.
Imanje na selu gdje je živio bilo je okruženo šumom bambusa – i upravo ondje je tražio i nalazio mir, tišinu i povezanost sa svijetom izvan svakodnevice.

竹里館

獨坐幽篁裡，
彈琴復長嘯。
深林人不知，
明月來相照。

U bambusovom paviljonu

Sam sjedim u tišini bambusove šume,
sviram qin i pjevam dugi uzdah.
U toj dubokoj šumi nitko me ne vidi,
samo me svijetli mjesec tiho obasjava.

S Mondo Travelom putujemo kroz regije gdje bambus nije samo ukras – nego stil života.
Pridružite nam se i vi, upoznajte bambus u Kini gdje prirodno raste i gdje je dio svakodnevice. 
Vidimo se među bambusima. 

Autor teksta Antonija Putić, voditeljica putovanja