Tai chi u Kini

Tai chi (taijiquan), jedna od najpoznatijih kineskih tradicionalnih vještina.

Ako se rano ujutro prošetate kineskim gradovima, vrlo brzo primijetit ćete prizore koji će vas oduševiti. Dok se gradovi polako bude, parkovi, trgovi i šetnice ispunjeni su ljudima koji u tišini izvode usporene, skladne pokrete. Nema žurbe ni buke, samo mir, koncentracija i ritam disanja. To je tai chi (taijiquan), jedna od najpoznatijih kineskih tradicionalnih vještina.

Za mnoge stanovnike Kine dan započinje upravo na ovaj način. Neovisno o tome nalazite li se u Pekingu, Šangaju, Hangzhouu, Suzhouu ili Chongqingu, prizor ljudi koji zajedno vježbaju u parkovima je svakodnevica. Upravo je to jedan od najljepših načina da upoznate stvarni život u Kini. 

Što je tai chi?

Tai chi na kineskom se piše 太极拳, a u službenoj pinyin transliteraciji Tàijíquán.

Naziv se sastoji od tri kineska znaka, od kojih svaki ima posebno značenje:
•    太 (tài) - velik, vrhovni, najviši, krajnji 
•    极 (jí) - vrhunac, krajnja točka, pol, najviši princip 
•    拳 (quán) - šaka, borilačka vještina, boks 

Doslovan prijevod naziva 太极拳 (Tàijíquán) bio bi:

"Borilačka vještina Vrhovnog načela" ili "Šaka Vrhovnog principa."

U hrvatskom jeziku često se koristi pojednostavljeni naziv tai chi, no on zapravo označava samo prva dva znaka (太极 - tàijí), dok puni naziv tradicionalne vještine glasi 太极拳 (tàijíquán).

Što znači "Taiji" (太极)?

Pojam 太极 (tàijí) potječe iz drevne kineske filozofije i taoizma. Ne odnosi se samo na vježbanje, nego predstavlja Vrhovno načelo iz kojeg nastaje cijeli svemir.

Prema kineskoj filozofiji, iz Taijija (太极) nastaju dvije komplementarne sile:
•    阴 (yīn) - mir, tama, hladnoća, pasivnost, ženstvenost 
•    阳 (yáng) - svjetlost, toplina, aktivnost, muževnost 

Njihova neprestana međusobna ravnoteža stvara sklad u prirodi i životu. Upravo zato pokreti u tai chiju nisu nagli ni grubi, već teku jedan u drugi, simbolizirajući neprekidno izmjenjivanje jina i janga.
Zašto se dodaje znak 拳 (quán)?

Mnogi izvan Kine govore samo tai chi, no Kinezi će za ovu vještinu najčešće reći 太极拳 (Tàijíquán).

Znak 拳 (quán) znači šaka, ali u kineskoj tradiciji označava borilačku vještinu ili stil borbe. Zato puni naziv jasno govori da je riječ o borilačkoj vještini utemeljenoj na filozofiji Taijija.
Iako se danas tai chi najčešće prakticira kao oblik rekreacije, meditacije u pokretu i vježbe za zdravlje, njegov izvorni oblik razvijen je kao unutarnja kineska borilačka vještina (内家拳 - nèijiāquán), u kojoj su tehnika, ravnoteža, disanje i kontrola pokreta važniji od sirove snage. Pokreti su spori, kontrolirani i teku jedan u drugi, zbog čega mnogima izgledaju poput svojevrsnog plesa.

Zbog toga se 太极拳 (Tàijíquán) često opisuje kao spoj filozofije, borilačke tradicije i umjetnosti pokreta, što ga čini jednim od najprepoznatljivijih simbola kineske kulture.

Gdje je nastao?

Najraširenije mišljenje među povjesničarima jest da je tai chi nastao u selu Chenjiagou, u kineskoj pokrajini Henan, tijekom 17. stoljeća. Ondje je razvijen prvi stil tai chija, poznat kao Chen stil, iz kojeg su poslije nastali i drugi poznati stilovi poput Yang, Wu, Sun i Hao. Iako postoje legende koje nastanak tai chija povezuju s taoističkim redovnikom Zhang Sanfengom, povijesni dokazi upućuju upravo na selo Chenjiagou kao njegovo rodno mjesto. Upravo u to malo, ali važno mjesto vodimo vas na našem Tai Chi putovanju u proljeće 2027. 

Zašto Kinezi toliko vole tai chi?

Tai chi ne zahtijeva posebnu opremu ni veliku fizičku snagu. Mogu ga vježbati gotovo svi, od djece do osoba u poznim godinama. Upravo je zbog sporih, kontroliranih pokreta posebno pogodan za starije osobe jer ne opterećuje zglobove i mišiće, a istodobno poboljšava pokretljivost, ravnotežu i koordinaciju. Redovito vježbanje može pomoći u smanjenju ukočenosti tijela, ublažavanju bolova u leđima i zglobovima te očuvanju fleksibilnosti. Brojna istraživanja pokazuju da tai chi može smanjiti rizik od padova kod starijih osoba jer razvija osjećaj ravnoteže i jača mišiće nogu. Osim fizičkih dobrobiti, ova drevna vještina potiče pravilno disanje, smanjuje stres i napetost, poboljšava koncentraciju te doprinosi osjećaju unutarnjeg mira i općeg psihofizičkog blagostanja. Zbog svega toga tai chi danas se preporučuje kao jedan od najsigurnijih i najkorisnijih oblika rekreacije za osobe svih životnih dobi. Važno je naglasiti da tai chi nije zamjena za medicinsko liječenje, već nadopuna zdravom načinu života.

U Kini tai chi nije rezerviran samo za starije osobe. Sve više mladih uključuje ga u svoju svakodnevicu kao način opuštanja nakon užurbanog radnog dana ili kao dio zdravog načina života.

Tai chi duboko je povezan i s kineskom filozofijom i tradicionalnim pogledom na zdravlje. Cilj nije samo jačanje tijela nego i uspostavljanje sklada između tijela, daha i uma. Zbog toga se pokreti izvode polako i svjesno, uz naglasak na pravilno disanje i potpunu koncentraciju. Mnogi kažu da im upravo tih pola sata ili sat vremena u parku predstavlja najmirniji dio dana.

Jutro u kineskim parkovima

Posjet kineskom parku u ranim jutarnjim satima pruža poseban doživljaj. Dok jedni izvode tai chi, drugi vježbaju qigong, plešu tradicionalne plesove, igraju badminton, stolni tenis ili jednostavno šeću. Nerijetko ćete vidjeti skupine ljudi koje se poznaju godinama i svakoga jutra dolaze na isto mjesto. Vježbanje je postalo dio njihove svakodnevice, ali i prilika za druženje i razgovor. Za putnike je upravo taj prizor jedan od najljepših susreta s autentičnom Kinom, zemljom u kojoj se drevna tradicija i suvremeni način života prirodno isprepliću.

Iskustvo koje vrijedi doživjeti

Na putovanju Kinom vrijedi ustati nešto ranije i prošetati obližnjim parkom, pridružiti se ljudima koji vježbaju. Bez obzira na to želite li samo promatrati ili se pridružiti pokretima, osjetit ćete atmosferu koja se teško može opisati riječima.

Tai chi nije samo vježba. On je dio kineske kulture, svakodnevnog života i filozofije koja već stoljećima podsjeća kako su ravnoteža, mir i sklad jednako važni kao i tjelesna snaga. Upravo zato ovaj jutarnji ritual ostavlja snažan dojam na mnoge putnike koji prvi put posjete Kinu.

Autor teksta Antonija Putić, voditeljica putovanja